U sklopu programa VRTNE RADIONICE 2010. a povodom GODINE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI
GDJE? Na recikliranom imanju u Vukomeriću/ www.zmag.hr
KADA? U subotu/nedjelju 21. i 22. kolovoza od 13.00 sati za one koji dolaze prvi put, od 14.00 sati za već prekaljene sudionike
U subotu i nedjelju prvog vikenda u rujnu/više-manje se ponavlja radionica iz kolovoza
CIJENA? 50,00 kn po osobi/danu - djeca do 18 godina besplatno, u cijenu uračunat friški vegetarijanski obrok, te voda, čaj i kava (alkohol i cigarete donesite sa sobom, pijte i pušite umjereno - ako baš morate piti i pušiti)
U nastavku pročitajte malo šlampavo prevedenu pričicu iz jedne zanimljive knjige o ptici Seppi-ju i bečkoj birokraciji...
Činovnička komedija a la Nestroy
Seppi, ptica zelendur iliti vitezovka (Tricholoma sp.) iz porodice zimovki (Pyrrhula) pjevica je što u običnim okolnostima leti naokolo po slobodnoj prirodi, sve dok ne krepa od starosti ili dok je ne poždere mačka. Seppi je bio mladunče kad je čitavo gnijezdo sem Seppija ispraznio jedan mačak. Našla su ga dvojica trafikanata koji su maloga s ljubavlju njegovali, što je samo po sebi prava umješnost. Seppi je od tada živio jednoj bečkoj trafici, u krletki, gdje mu se nisu veselili samo trafikanti, već i mušterije... sve dok jednoga dana jedan službenik nekog ureda za zaštitu prirode nije došao u trafiku po cigarete. Čim je vidio Seppija činovnik je odmah opazio da se radi o zakonom zaštićenoj ptičici.Upozorio je trafikanta na to da je držanje takvih ptica na temelju bečkog zakona o zaštiti životinja zabranjeno. Na nepristojni „schleich di “ („pokupi se lagano“) vratio se službeni zaštitar prirode sa dva policijska službenika u trafiku u odnio Seppija u sklonište za životinje. To je trafikanta ražalostilo - htio je svog Seppija natrag. Veterinar za male pernate životinje, dr. Vogelsinger (sic!) smatrao je kako Seppi vjerovatno ne bi mogao preživjeti u zvjerinjaku. Senator Loeffler, voditelj jednog bečkog odjela za zaštitu okoliša, je prema vlastitoj izjavi „bio sa pticama na ti“, pa se i on pozabavio, zajedno sa svojim zamjenikom, senatorom Pelikan (sic!) slučajem Seppi. Trafikanti su u međuvremenu zatražili dozvolu za držanje ptice. Ali to je trebalo biti odobreno od strane nezavisnog upravnog senata (Verwaltunssenat), jer je neki propis stupio na snagu 4.3.1997. Za to je vrijeme Seppi, prije svega kroz uključivanje u neki ZIB 2, već bio popularan među činovnicima i u javnosti. Trafikanti su mogli Seppija (u međuvremenu) posjećivati u skloništu za životinje i s njim tamo cvrkutati. Uglavnom dva mjeseca proveo je Seppi u bečkom skloništu za životinje i zaposlio sveukupno sedam odjela gradskog poglavarstva. Senatsrat Loeffler gledao je na slučaj Seppi sa skepsom, a ljubavi Bečana prema pticama smatrao je samu po sebi poslovičnom. Loefler je čak upoznao javnost s tim da je jednom jednoj jedinoj ptičici imenom modrovoljka, crvenrepka (Lusciola suecica) uspjelo spriječiti neke zahvate na nekom bečkom zidu. Kada je pokrenuta akcija i čak 800 mušterija trafike potpisivanjem peticije tražilo Seppijev povratak predmetom se osobno pozabavio Umweltstadtrat Svihalek. On je dao ukinuti rješenje o zapljeni Seppija, podignuo je pticu iz skloništu i odnio je, praćen Senatsrat-om Pelikan, u svom službenom vozilu u trafiku Cretnik u Lindengasse, Wien VII, natrag gdje je uz „bua“ isti već bio željno očekivan. Svihalek je još 1997. htio promijeniti bečki zakon o zaštiti životinja. Isti naime zabranjuje spašavanje i njegovanje povrijeđenih, a zaštićenih životinja. No jedan korektni službenik njegovog odjela nije pustio da Stadtrat likuje. Njegov komentar (Kurier, 5.3.1997.): „To se događa onda kada glupi činovnici doslovce tumače loš zakon. Ali da apsurd bude malo veći i novim se nekim zakonom podupire zabrana držanja zaštićenih životinja. Među njih spadaju na primjer šumski mravi i vinogradarski puževi... „Ali u budućnosti“ dao je Svihalek svima na znanje, „nećemo mi pticu poput Seppija odmah oduzeti spasitelju, nego ćemo dati da eksperti, struka utvrde stanje u kojem se životinja nalazi“... ***? Neka institucije rade svoj posao! Živili ...
|