Mali vrtlar

O školskim se vrtovima godinama već mnogo govori, a u nekima se, zahvaljujući entuzijazmu nastavnika i učitelja, mnogo i radi… Možda nemaju svi ljudi pionirski duh, energiju i zanos da bi krčili puteve i za druge, međutim pasivnost i rezignacija većine stvara nepovoljnu klimu za bilo kakav razvoj… Istinski interes za život u nama i oko nas vodi nas dalje, neprestano se razvijamo, učimo… Ne ogajamo li djecu u tom duhu (vlastitim primjerom kad god to ide!) stvaramo uvjete u kojima se djeca razvijaju u pasivna, a često i destruktivna živa bića, kojima sve postaje «dosadno i glupo»…
Svaki je vrt, pa tako i školski, sastavni dio gradskog, prigradskog ili seoskog krajolika. Iako to u mnogim slučajevima nažalost nije tako, vrt bi svojom ljepotom morao hraniti duše onih koji ga njeguju i koriste, odgojati mlade i one starije za brižan odnos prema živim bićima, omogućiti djeci neposredan doticaj sa prirodom, poticati znatiželju i kreativnost, a i znanje o tome kako samostalno uzgojiti cvijeće, ljekovito bilje, povrće, voće…
Opredijelimo li se za «ekološki» način razmišljanja možemo školski vrt zamisliti kao prostor u kojem se «divlje” i «kultivirano» međusobno skladno nadopunjuje i stapa…
U prirodi postoje razni tipova prirodnih staništa (šuma, šumarak, živica, livada, bara…), a čovjek je prirodu «kultivirao». Stvorio je oranice, livade, osnivao povrtnjake, voćnjake, cvjetnjake, naučio uzgajati i koristiti ljekovito bilje… Bogatstvo prirodnih i kultiviranih biljnih zajednica i vrsta važni su za uspostavljanje tzv. ekološke ravnoteže.
Okoliš većine škola u Hrvatskoj obično zauzima relativno velik prostor. Nažalost, mnogobrojni su školski i ini vrtovi i u Hrvatskoj podlegli modi redovno šišanih i prilično beživotnih travnjaka. Sreća je što se ta biološka pustoš može relativno jednostavno i brzo preobraziti u zanimljive i plodne zajednice…

Na primjer
Veća grupa gušće posađenih sadnica drveća, pronađenih u slobodnoj prirodi ili samostalno uzgojenih, s vremenom će postati tajanstveni šumarak… Djeca tamo mogu upoznati autohtone vrsta drveća. Spomenimo samo klen (Acer campestre), poljski javor (Acer platanoides), gorski javor (Acer pseudoplatanus), grab (Carpinus betulus), bukvu (Fagus sylvatica), trepetljiku (Populus tremula), divlju trešnju (Prunus avium), hrastove (Quercus petraea), mukinju običnu (Sorbus aria), jarebiku (Sorbus aucuparia), jasen (Fraxinus exelsior) itd.

Voćnjak
Voćke visokog uzgojnog oblika omogućuju djeci užitak penjanja na stablo, uživanje u plodovima i pridonose ljepoti vrta… U rasadnicima valja potražiti domaće i udomaćene sorte, cijepljene na podlogu sjemenjak (ako nema onda dolaze u obzir podloge A2 ili MM106). A zašto ne u školskom rasadniku uzgajati voćke iz sjemenke, podloge divljih voćaka, naučiti cijepiti…

Povrtnjak
Djeci je osobito zanimljivo ono povrće koje brzo raste i ima privlačne plodove, npr. rotkvica. Ipak valja ih motivirati za uzgoj i drugih povrtnih biljaka kako bi stekla temeljna znanja o uzgoju povrća iz sjemena… U sklopu povrtnjaka može se naći i malo klijalište za uzgoj presadnica. U idealnom slučaju djeca siju stare, lokalne sorte, puštaju najljepše biljke da ocvatu i sami sakupljaju sjeme za sjetvu sljedeće godine. Djeci će povrtnjak biti zanimljiviji, ako su u njemu posađene šumske i vrtne jagode i neko bobičasto grmoliko voće (ribiz, ogrozd). U povrtnjaku djeca mogu usvojiti osnovna znanja o biološkom vrtlarenju, plodoredu, zelenoj gnojidbi, ekološkom suzbijanju štetnika. Među povrće sadit će kadificu i dragoljub. Najjednostavnije povrće za uzgoj iz sjemena jesu grašak, bob, grah, matovilac, salata, rajčica, vlasac, celer, blitva, endivija, raštika, krastavac…

Cvjetnjak
Postoje mnogobrojne domaće i udomaćene jednogodišnje, dvogodišnje biljke i trajnice koje se vrlo jednostavno razmnožavaju sjemenom ili dijeljenjem korijena, podanka ili lukovica… Nema opravdanja kupovati cvijeće za školski vrt…jer se ono može uzgojiti iz sjemena, dijeljenjem korijena, lukovica, gomolja…
Neki dijelovi vrta mogu biti zasjenjeni, pa se tu mogu saditi trajnice koje dobro uspijevaju i u sjeni. To mogu biti poznate samonikle šumske vrste kao što su proljetnice koje će procvasti prije listanja drveća (visibaba, drijemovac, šafran, jetrenka, ciklama, đurđica, razne paprati, grahorice, ali i ukrasne vrste kao što je hosta (Hosta sp.), graničica (Hemerocallis sp). 

Gredice s ljekovitim, mirisnim i čajnim biljem
Većinu ljekovitog bilja najbolje je uzgajati u zavjetrini, na južnoj strani vrtne ogradu ili u niskim žardinjerama… Neke vrste nakupe više eteričnih ulja ako rastu na toplom i sunčanom položaju, dok druge ipak vole svježija staništa, pa prije odluke o sadnji ili sjetvi valja proučiti zahtjeve koje biljke imaju na stanište.
Neke vrste ljekovitog bilja: anis (Pimpinella anisum), bosiljak (Ocimum basilicum), estragon (Arthemisia dracunculus), čubar (Satureja hortensis), kamilica (Chamomilla recutita), kadulja (Salvia officinalis), kim (Carum carvi), komorač (Foeniculum vulgare), kopar (Anethum graveolens), lavanda (Lavandula officinalis), oregano (Origanum vulgare), odoljen (Valeriana officinalis), pelin (Arthemisia sp.), sljez (Malva sp.), stolisnik (Achillea millefolium), sipan (Hysopus officinalis), vinska rutvica (Ruta graveolens)

Živica
Šlobodnorastuću živicu moguće je osnovati iz najraličitijeg samoniklog, uresnog, čak velikom dijelom “jestivog” grmlja… Živica je nezamjenjivo stanište za mnogobrojne ptice pjevice i druge korisne životinje. Djeci zanimljivije autohtono grmlje moglo bi biti: divlja ruža (Rosa canina), kupina (Rubus fructicosus), malina (Rubus ideus), žutika (Berberis vulgaris), svib (Cornus sanguinea), crna bazga (Sambucus nigra), drijen (Cornus mas), lijeska (Corylus avellana), sremza (Prunus padus), iva (Salix caprea), košarasta vrba (Salix viminalis), divlja jabuka (Malus sp.), divlja kruška (Pirus sp.).
Ljepoti slobodnorastuće samonikle živice pridonijet će razne vrste otpornog uresnog grmlja: jorgovan (Syringa sp.), vajgelija (Weigelia florida), japanska dunja (Chaenomeles japonica), pajasmin (Philadelphus coronarius)… Većinu vrsta moguće je razmnožavati reznicama u školskom rasadniku.

Livada
Pojas ili otok cvjetne livade može biti ilustracija biološke raznolikosti livadne flore… Osnivanjem cvjetne livade i promatranjem razvoja njene flore djeca mogu upoznati mnoge vrste samoniklog livadnog cvijeća. Osobito je vrijedno ono koje je dobra “paša” za pčele, bubare, razne vrste leptira kao što su npr. livadna kadulja (Salvia officinalis), divlja maćuhica (Viola arvensis), potočnica (Myosotis arvensis), divlji komorač (Foeniculum vulgare), češljugovina (Dipsacus sp.), divizma (Verbascum sp.), divlja mrkva (Daucus carota), srebrenka (Lunaria rediviva), bijeli sunovrat (Narcissus poeticus), rumenika (Lychnis flos-cuculi), livadni pakujac (Aquilegia nigricans)… i tako dalje.

Bara (kao biotop)
Voda privlači svakog, a posbno djecu… Bara su stanište za raznoliko vodeno bilje. Nastanjuju je žabe, kukci, razne libele … Djeca mogu tamo upoznati razno bilje vodenih staništa: rogoz (Carex elata), perunika (Iris pseudocorus), kaljužnica (Caltha palustris), vrbica (Lithrum salicaria), lopoč (Nymphaea sp.) i tako dalje.

Klijalište i rasadnik
Ni jedan vrt ne nastaje preko noći! Potrebne su godine, ponekad i desetljeća strpljivog i upornog rada. Uz pomoć malog klijališta i gredica s plodnom zemljom, koje će poslužiti kao priručni rasadnik, svaki mali vrtlar može vrlo brzo postati “stručnjak” za samostalno razmnožavanje biljaka iz sjemena ili iz reznica.

Kompostište
Kompostište je važan dio vrta i valja ga smjestiti u blizinu povrtnjaka. Na kompostište se odlažu korov i pokošena trava. Djecu valja upozoriti na zanimljiv proces razgradnje organske tvari u humus. Kompost popravlja strukturu tla i čini ga plodnim…