Među tisućama vrsta koje pripadaju ovoj porodici relativno je mali broj kultiviranih mahunarki. One najvažnije za čovjekovu prehranu pripadaju potporodici lepirnjača. Imaju lijepe cvjetove, a donje su im latice srasle u tzv. lađicu unutar koje su zatvoreni prašnici i tučak. U pravilu su samooplodne. Njihovo veliko sjeme nama je ujedno hrana.

Bundeva je od prapočetaka vrlo važna kultivirana vrsta. Zna se da su je za hranu koristile stare civilizacije Inka i Maya. U iskopinama iz vremena od oko 200. godine prije Krista nađeni su krastavci i ukrasne tikvice. Kultivirane vrste te porodice toploljubive su jednogodišnje biljke
(a svaki izuzetak potvrđuje pravilo). Među različitim sortama redovito dolazi do križanja… Cvjetovi su veliki, neki su muški, a neki ženski, pa je potrebna pomoć pčela da bi se plodovi zametnuli. U normalno razvijenom plodu krastavca ima 100-400 sjemenki, u plodu dinje oko 500 sjemenki, lubenice 200-250 sjemenki, a bundeve i tikvice odlikuju se izrazito velikom biloškom i genetskom raznolikošću, pa ima vrsta i sorti ogromnih, ali i vrlo sitnih plodova.

Sve povrtne kulture iz te porodice vuku svoje porijeklo iz tropskih ili suptropskih podneblja. Mnoge samonikle, divlje vrste nisu jestive, a neke su otrovne.
Rajčica je samooplodna vrsta, no uzgajamo li razne sorte u neposrednoj blizini kukci mogu prenesti polen, zato čistunci oprez! Jedan gram sjemena paradajza sadrži 250-350 sjemenki, a litra sjemena teži 300-350 grama.
Mogućnost stranoplodnje u samloodne paprike i feferona još je veća nego kod paradajza, jer ih radije posjećuju kukci, pa valja pripaziti s miješanjem sorti da ne bi bilo neugodnih iznenađenja (na primjer kao kad se slatka paprika križa sa ljutim feferonom)… U jednom gramu ima oko 160 sjemenki, a litra teži 450-500 grama.

Porodica: LJILJANI – Liliaceae
U prirodi ima mnogo vrsta ljiljana, uglavnom vrlo lijepih cvjetova, zapravo cvatova. Ima ih i neuglednih, otrovnih, ali i jestivih... Po šumama, na livadama i na njivama samoniklo rastu mnoge vrste. Među njima i divlje vrste luka. Vlasac je, na primjer, preseljen iz slobodne prirode u vrtove.

Porodica: KRSTAŠICE - Brassicaceae
Među jestivim krstašicama najbrojnije su kupusnice. Mnoge kupusnice opisane su još u 2. stoljeću prije nove ere. One mogu lako obeshrabriti početnika u kućnom sjemenarstvu jer su sve stranooplodne i međusobno se križaju... Cvjetovi svih kupusnica slični su (unatoč tome što im se listovi i plodovi koje jedemo razlikuju).
Cvatna stabljika, na kojoj se razvije između 1000 i 4000 cvjetova naraste do dva metra u visinu. U jednom gramu sjemena ima oko 250-350 sjemenki. Jedna litra sjemena teži oko 700 grama.

Selekcija, izolacija, način sakupljanja plodova, čišćenja i skladištenja sjemena može biti različit za svaku pojedinu vrstu i može se opisivati posebno.
Ali, postoje pravila koja vrijede za više vrsta zdruduženih u neku skupinu ili porodicu. I povrće ćemo, kao i svo drugo bilje, razlikovati prema tome da li je jednogodišnje, dvogodišnje, ili je neka vrsta trajnice... O tome nam ovisi raspored poslova u vrtu i oko njega.

SAKUPLJANJE, ČIŠĆENJE I ČUVANJE SJEMENA




POTREBAN PRIBOR
·Papirnate vreće i vrećice raznih veličina...
·Lonci, kante, lavori, košare
·Kadice sa ravnim dnom, plitki čvrsti PVC-tanjuri
·Drveni bat za mlaćenje, žlice i žličice...
·Sita (za prosijavanje) sa mrežama različite gustoće.
·Staklenke i bočice raznih veličina s poklopcima
·Papir, naljepnice, pribor za pisanje

Sakupljanje sjemena ovisi o vrsti. Zapravo, samo u iznimnim prilikama sjeme sakupljamo. U pravilu beremo zrele plodove, a onda sjeme čistimo.
Kad sjeme sazrije zatvoreno je u ljuskama, lupinama, mahunama, čahurama, tobolcima, najrazličitijih tvrdoća i oblika. Kako svaki izuzetak potvrđuje pravilo, u nekih vrsta sjeme nije zatvoreno, pa lako ispada. Sjeme treba sakupiti odmah po sazrijevanju (iznimno čak i prije). Sjeme se sakuplja po suhom vremenu, toplom i sunčanom danu. Suhi plodovi beru se u papirnate vreće i vrećice. Mogu se pobrati i u gusto pletene košare. Mesnati i sočni plodovi rajčica beru se u lonce, zdjele i kante...

SAMOOPLODNE VRSTE OPRAŠUJU SE SAME...
STRANOPLODNE VRSTE OPRAŠUJU SE UZ POMOĆ KUKACA I VJETRA...
Tijekom vrtnih radionica naučit ćemo koje su vrste samooplodne, a koje stranooplodne. Evo nekoliko uvodnih napomemna.

Samooprašivanje (mahunarke, salata, paradajz, paprika…)
Svaki početnik u kućnom sjemenarstvu može uspješno uzgajati različite samooplodne vrste. Rijetko dolazi do neželjenog križanja. Grah, grašak, rajčica, paprika, salata... imaju tučak i prašnike na istome cvijetu, a oplodnja se odvija unutar jednog cvijeta.
Posijemo li nekoliko različitih sorti salate ili graha jedne pored drugih ne moramo pretjerano brinuti hoće li se geni različitih grahova međusobno izmiješati, jer do križanja dolazi rijetko (ali dolazi, pa takav pristup nije preporučljiv profesionalcima)...

Oprašivanje kukcima (bundeve, tikve, kupusnjače, luk...)
Kod stranooplodnih vrsta treba biti pažljiviji. Osobito ako imate ambiciju eksperimentirati sa zeljaricama i bundevama. Stranooplodne vrste oprašuju kukci i vjetar. Oplodnja ovisi o tome hoće li cvijet sa ženskim rasplodnim organom posjetiti pčele, bumbari, muhe, ose ili leptiri, na čije bi se dlakave nožice morao zalijepiti polen cvijeta iste vrste. Dakle opstanak nekih biljaka ovisi o kukacima, a kako bi ih privukle takve biljke u pravilu razvijaju upadljive, jarko žute, šarene, mirisne cvjetove i cvatove...

Oprašivanje vjetrom (žitarice, cikle, repe, blitve, špinata... )
Cvjetovi biljaka čiji polen raznosi vjetar sitni su i neugledni. Vjetar nosi polen na velike kilometarske udajenosti. Tko želi uzgajati više sorti iste vrste, a da ne stvori još neviđenu genetsku raznolikost morat će naučiti neka pravila o izolaciji. No, to je tema za naprednije oplemenjivače...

UVOD... U KUĆNO SJEMENARSTVO
Savjetujemo ti da ovaj tekst ne shvatiš preozbiljno. Nije da ne stojimo iza onoga što ovdje piše, ali izuzetaka je toliko da nešto može biti i pogrešno... Pišemo zato jer nam je naporno svima sve iznova pričati... Jedna, navodno afrička, poslovica veli: ”Ako čovjeku daš ribu nahranit ćeš ga jedan dan, ako ga naučiš kako se riba lovi, nahranit ćeš ga za čitav život”. A sjeme je na početku i na kraju svega... ako krug ima početak i kraj...

A kakva si ti riba !?
· Senzibilitet za život zrcali se u našem odnosu prema biljkama, životinjama (pa i ljudima) kojima se hranimo, odijevamo, grijemo, opijamo... čija eterična i druga ulja i masti ekstahiramo...
· Način života koji je nametnut urbanom čovjeku kida fine, prisne veze sa životom...
· Zbog nerazumijevanje prirodnih zakonitosti i konzumerističkog stila žvljenja naša civilizacija zlouporablja tehnologije i one postaju same sebi svrhom.
· Prevladavajući sustav vrijednosti podriva temelj opstanka: razumnu i racionalnu ekonomiju energijom i resursima.
· Bezglavo jurcanje za profitom i konzumerizam oblikuju neopisivo apsurdne ekonomije na svim razinama: od obiteljske, preko lokalne i nacionalne do globalne.
· Iscrpljuju se ljudi i priroda ni zbog čega...
· Besmislenost takozvanog razvoja civilizacije otišao je jako daleko i sad je mnogima već teško stati na loptu... i razmisliti.

Raširnih ruku primamo sadnice starih sorti marelica,vinogradarske i druge breskve, jagode, ribizle, ogrozde, mušmulu, oskorušu i slično...